Sve5 - Službeni blog

Open Mic Night je prilika i događanje na kojem mladi talenti i svi koji se tako osjećaju mogu sa prisutnim općinstvom podijeliti svoja razmišljanja u formi stand up nastupa. Održava se ponedjeljkom u 21 h u klubu Purgeraj (ulaz besplatan). Najbolji nastup večeri se honorira, a pobjednik izvođač tog ponedjeljka dobiva priliku nastupiti s nama u taj četvrtak.

Volim otići na Open Mic isprobati nastup. To mi daje sigurnost za četvrtak. Bio je ponedjeljak 1.10. negdje popodne navečer, par sati prije open mica u Purgeraju. Pred djevojkom sam uvježbavao nastup. Poslije mi je rekla: "Znaš, ona fora s Mamićem i kulturom ti je super, mogao bi poslati u 24 sata i zaraditi 500 kuna." Nakon što sam izveo tu foru na Open Micu, utipkao sam poruku i poslao. I, karamba, 24 sata moju foru o Mamiću proglasili vicem dana, i došla na razne druge portale. Jedino što sam se zeznuo – ne dijele nikakve novce. Eventualno nagradu. Izvlačenjem.

U četvrtak, 4.10. uletjela mi je pobjednica Open Mica: "Je li znaš da to ide okolo preko Interneta kao forvarduša?" UAO!!! Mislim, moja fora (još ranije sam deponirao tekst tako da mogu dokazati da je ta fora moja i to zadovoljstvo me koštalo 250 kuna) ide uokolo. Znaju nas pitati: "Nastupaš kao stand up komičar? Ajde reci neku foru?", a sad mogu odgovoriti sa suzama ponosnicama u očima: "Vjerojatno ste je čuli, samo ne znate da je moja."

Sad sam pravi one hit wonder. Inače, trudim se da ne ispadnem materijalist i narcis, ali kako se sve ovo razvijalo, eto... Tako da ću se još malo truditi po gore navedenim pitanjima, i tek sada ću spomenuti da je na otvorenju sezone 4.10. bilo sjajno, sjajno, bilo je sve što želimo: raspoložena i brojna publika, dobre izvedbe, odlične fore, i na kraju osmjeh i kod nas i kod publike. Mogu samo reći, ponovilo se. A ne zaboravimo spomenuti i našeg novog sponzora, to je Metronet.

Drugim riječima, dođite nas vidjeti, četvrtkom u 21h u klubu Boogaloo. Ulaz je besplatan, a niti izlaz se ne plaća.

vidim da ovaj blog nije previše komentiran, iako bi trebao biti jer smatram da je stvarno dobar i vidi se da se trudite oko njega. iako komentiram na ovaj post, ja sam, nažalost, ipak malo premlada da znam za Nelu Eržišnik (pročitah kratku biografiju samo), imam tek 2o godina, od kojih su samo zadnjih 5 (s prekidima) one kojih se sijećam (to se ja sad malo ko fol izvlačim). Uglavnom, htjela sam jednostavno reći da smatram vaš blog jednim od kvalitetnijih na blog servisima. I ne, ovo nije komentar tipa "imate kul blog, posjetite i moj i ostavi trag" samo malo zakrinkiran, nego samo iskazujem ono što smatram da trebate znati i stvarno bi mi bilo žao kada bi odustali od pisanja kao većina poznatih.

S obzirom da je Peđi umro dobar prijatelj 
probao sam se sjetiti 10 najboljih utješnih 
pjesama kad ti umre netko drag... a onda sam 
došao i do pjesama za vlastiti sprovod. 
Nema veze što sam još uvijek u cvijetu mladosti (
unatoč sve srebrnijoj glavi), vlastiti sprovod 
je zadnja prilika da udavim cijenjene 
slušatelje s mojom omiljenom muzikom. S obzirom 
koliko ja volim tu muziku, šteta je ne 
iskoristiti priliku. Koliko je puta 
bilo situacija - ja kažem: "evo samo da ti 
pustim svoju najdražu pjesmu", a s druge strane 
odgovor: "joj z0ky ja ti sada moram stvarno ići. 
E, na sprovodima nema mrdanja. 

Prvo i prvo, najbolja pjesma meni ne samo za 
sprovod je od Beach Boysa "God Only Knows". To 
je moja najdraža pjesma uopće. Međutim, sad na 
radiju piči od Beatlesa "Let It Be". Glupo da 
se sviraju Beach Boysi, a Beatlesi ne. 
Uostalom, Beatlese sam otkrio tri godine prije
Beach Boysa. A za "God Only Knows" mi je trebalo 
cca pet godina da shvatim kak je pjesma super.
Onda sam se sjetio Bob Dylana - on bi mogao 
otvoriti vlastito groblje na kojem bi puštao 
samo svoje pjesme o smrti i tome sličnom. Na 
primjer "Death Is Not The End", "Knockin On The 
Heaven'sDoor", "Every Grain Of Sand". A još 
nisam spomenuo ni sjajne pjesme "Do you Realize" 
Flaming Lipsa, "Tired Eyes" od Neil Younga, 
"In My Hour Of Darkness" Gram Parsonsa i 
Emmylou Harris, "Kathleen" Townes Van Zandta, 
a sigurno sam ih još toliko zaboravio spomenuti. 
Je li znate možda Mirogoj traži DJ-a? 

S ljubavlju,

z0ky

Umro je u snu sinoć. Moj prijatelj Tom Walker. Poklonio mi je najsmješniju kravatu na svijetu i mnogo divnih sjećanja.

Upoznali smo se netom nakon rata u Bosni, kada smo kao novinari pokušavali svijetu (ali i sebi) objasniti što se tamo, u stvari deslio i kako će ta zemlja ići dalje.

Pravi Englez. Elelgantan i uljudan, ali britko duhovit. Iako pun života, na kraju se prepustio opakoj bolesti. Kada sam ga pitao da li mu mogu doći u posjet u bolnicu u Londonu, u kojoj je dostojanstveno čekao svoj D Day, odgovorio je: "I hear you became a stand up comic. Knowing you, I'm not sure that I'd be able to survive your "jokes". Please let me live. Nevertheless, in case I get bored of this waiting to go, I'll call you up to come and finish me off".

Marina je pričala o našim nastupima po zatvorima i moram reći da je to jedno posebno iskustvo.
U Remetincu smo iščekivali Kutlu, ali se na kraju nije pojavio. Onda čitam kako naš pjevač
Žak iznosi svoje razloge zato što je pjevao za HADEZE. Ja se nadam da će me tak neko velik
pozvat da nastupam za nešto, nije bitno za što. A ako mi budu srali - ej, nastupao sam po
zatvorima, ako mogu po zatvorima mogu i za, štajaznam, HADEZE.

Treba se osvrnuti na gay pride. Sjećam se kad sam bio u osnovnoj stalno su me zapitkivali jesi ti
peder. Ja odgovarao nisam. A onda oni mene ako nisi koja ti se cura sviđa. A ja ne znam što da
kažem (hormoni su mi procvali nešto kasnije, termin prve ljubavi bio još nepoznat) pa kažem
Maja. Onda se deru po školi: "z0ky + Maja zaljubljeni par". Da su se derali "z0ky je peder" to bi
istina teže podnio.

Jednom sam doduše pobrao šore. Pitali su me jesam li peder. Ja rekao da nisam. Onda su me opet
pitali jesam li peder. Ja rekao da nisam, ali im je nešto bilo smiješno. Slijedećeg se
sjećam šljage, macola i još više njihovog smijeha uz koju suzu. Moju. Ali ne od smijeha.

Kao klinac uvijek sam imao problem s laganjem. Zapravo sam se naučio lagati na boci istine. Ali za
to me pripremila Hrvatska televizija. Bila tamo negdje siječanj veljača 1994., gledam ja Beverly
Hills, i na moju veliku žalost ustanovio da mi je po karakteru najsličnija Andrea Zuckerman
(sjećate se, štreberica). I u toj epizodi, dođe ona na tulum, krenu oni igrati bocu istine, i
s neba pa u rebra - opiši svoje prvo seksualno iskustvo. Mala Andrea crveni od jada, stida,
neugode, a za mene poruka je jasna – NNNI (ništa nas ne smije iznenaditi). Par dana poslije,
eto mene na tulumu, drugom ili trećem u životu, i eto mene igram bocu istine. Molim Boga ajde ne
mene, i kad tamo, kaže djevojka u društvu: "z0ky, prema tebi se okrenulo." Prvo pitanje, opiši
svoje seksualno iskustvo. U tom momentu su mi se otvorili horizonti. Do tada sam imao problem
"uvijek reci istinu kako god to zvučalo", ali tada se u mom petnaestipogodišnjem nejakom tijelu
rodila nova snaga. Skroz mi je nevažno jesu li me prokužili ili nisu. Počeo sam lagati kao
svaki normalan čovjek. Ta večer je za mene bila neka vrsta inicijalnog obreda ulaska u svijet
odraslih.

Toliko od mene,

s ljubavlju, z0ky

P.S. Eduardo, sretno ti u Arsenalu. Hvala ti što si oplemenio prvu HNL. Nakon što si otišao
slobodno se iz HNL može izbaciti ono N.

Ne da mi se pisat. U biti, ponedjeljkom mi se ništa ne da raditi. Da mi nije mrsko kretati se po ovoj vrućini, sada bih odmah nestao s posla, došao doma, zamračio sobu i nestao put beta stanja svijesti. To bih najrađe "radio" ponedjeljkom… i nedjeljom… a tek subotom…

Utorak je druga priča. Utorkom sam zbunjen, jer utorak je – ništa dan! Niti je frustracijom ispunjeni početak tjedna, niti snažna sredina istog, niti kraj… Zato mu se ne radujem, a ponekad mi ga je i žao.

Srijeda je tu da se nešto napravi. Dan prije si, onako zbunjen, konačno skužio da teče radni tjedan i da nešto moraš učiniti, naravno – sutra! A srijedom si svjestan da ako taj dan nešto ne napraviš, sutra u četvrtak sigurno nećeš, jer je – vikend!

Iako već oko podne u četvrtak osjetiš dašak vikenda, nije ti jasno zašto je tako? Meni barem nije. Četvrtak je gotovo kao i utorak, ali bolji. I četvrtkom sam manje zbunjen. Valjda zato što je sutra petak.

Nikada mi nećemo prosperirati kao Zapad! Lijeni smo! Svakoga dana kada pod pauzom odem na kavu terase su pune! Sjedim tako sat, sat i pol, a gužva se nikako ne smanjuje! Da li iko kod nas išta radi!' Niko, ništa!

Znam ja u čemu je problem. U odnosu prema radu. Možemo mi pričati šta god hoćemo, ali evo npr. kada neki Amerikanac ili Englez kaže "I'm busy", to se lako može prevesti sa: "Zauzet sam, jer puno radim. Produktivan sam i doprinosim dobrobiti svoje obitelji i zajednice u kojoj živim, kao i vlastitom razvoju." A kod nas, kada bilo ko od nas kaže "Zauzet sam!", to se lako tumači kao: "Neko me zajeb'o, pa moram radit!"